U 19. vijeku, veliki broj izvanjaca je posjetio Crnu Goru. Posebno je to bilo karakteristično u periodu vladavine Petra II Petrovića Njegoša i knjaza Nikole I.

Interesovanje za Crnu Goru u tom periodu je bilo veliko. Za mnoge zemlje ona je bila potpuna nepoznanica, pa je znatiželja mnoge izvanjce dovela da je posjete. Veliki broj učenih ljudi iz raznih oblasti posjetio je u tom periodu Crnu Goru. Neki od njih su došli i po pozivu i njihov angažman imao je značajnog uticaja na razvoj Crne Gore, pogotovo onih sfera života koje su bile nedovoljno razvijene ili su se nalazile tek na svom početku.

Stalna borba za opstanak i očuvanje slobode, iscrpljivali su državu i onemogućavali njen napredak. Čak i u takvim uslovima moralo se voditi računa o razvoju zemlje, pa je knjaz Nikola pozvao poznatog stručnjaka dr inž. Josipa Šilovića Sladea (1828.-1911.) iz Trogira, da svojim znanjem i umjećem pomogne u razvoju putne infrastukture, kao i u gradnji drugih objekata u Crnoj Gori.

Josip Šilović Slade je jedan od tih izvanjaca koji je na najbolji mogući način ostavio tragove svog boravka u Crnoj Gori. Za vrijeme njegovog dvije decenije dugog boravka u Crnoj Gori, izgrađeni su mnogi kolski putevi i značajni objekti, koji se i danas nalaze u upotrebi. Cilj nam je da pomoću putopisa i foto reportaža podsjetimo na njih, ali i da ukažemo na zaista značajne mogućnosti u smislu njihove turistike valorizacije.

PUT CETINJE-NJEGUŠI- KOTOR

Josip Slade je došao u Crnu Goru 1877. godine, a već naredne 1878., projektovao je i izgradio put od austrijske granice iznad Kotora do Cetinja preko Njeguša. Druga dionica do Kotora sa poznatih 25 serpentina završena je 1884. godine. U novije vrijeme put je asfaltiran, pojedina mjesta proširena, ali u osnovi ostao je skoro identičan prvoj izgrađenoj varijanti. Namjera nam je da fotografijom i riječju predstavimo ovaj put, možda se i vi odlučite na ovakvu turu i uživate u fantastičnim predjelima podlovćenkog kraja i prekrasnim pogledima na Bokokotorski zaliv.

Preskočićemo opisivanje polazne i završne tačke puta, jer smo uvjereni da su Cetinje i Kotor svakom dobro poznati i da čak putnici sa strane znaju čime sve oni raspolažu i šta znače za Crnu Goru. Ko ih ne posjeti, kao da nije ni dolazio u Crnu Goru.

Završetkom glavnog cetinjskog bulevara, kod nekada poznate fabrike Obod, put se sužava i prolazi kroz gusto naseljen kraj – Bajice. Odmah iznad Bajica put se sa nekoliko uzastopnih krivina penje, savladavajući padine brda Ljut. Put je očuvan, nema rupa, na većem dijelu dovoljne širine za mimoilaženje vozila. Na padinama ima nekoliko proširenja sa kojih se pruža odličan pogled na Bajice i Cetinje.

Put se konstantno penje i ubrzo prolazimo kroz naseljeno mjesto Dubovik koje se nalazi na oko 930mnm. Trasa puta se proteže ivicom Nacionalnog parka Lovćen, pa je mjesto Dubovik kao i okolina puta izvanredna za rekreaciju, biciklizam, pčelarstvo, zdravstveni i seocki turizam. Nadmorska visina, miješanje mediteranske i kontinentalne klime, kao i ekološki očuvana sredina, omogućavaju rast raznih vrsta ljekovitog bilja.

Nailazimo na raskrsnicu u mjestu zvano Čekanje, đe se sa desne strane odvaja put za Čevo i Grahovo. Nadmorska visina Čekanja je oko 1000m.

Taman kad smo pomislili dokle će ovaj put da se penje, dobijamo odgovor i nagradu za laganu i strpljivu vožnju starim putem. Stigli smo na prevoj odakle se pruža fantastičan pogled na Njeguše sve do prevoja Krstac iznad Kotora, kao i na Lovćen sa Jezerskim vrhom i Štirovnikom. Ovakav pogled bio je dovoljno jasan znak da je naša odluka da krenemo na ovaj put bila pun pogodak.

Sa prevoja se spuštamo ka Njegušima, odnosno Bukoviku i poznatoj kafani kod Pera. Izgradnjom puta Njeguši – Cetinje, počela je sa radom i ova kafana porodice Milošević koja predstavlja prve takve objekte u Crnoj Gori. Dobro je poznata i van granica Crne Gore, jer brojni turisti ljeti svraćaju kako bi na ovom mjestu isprobali na daleko čuvene crnogorske specijalitete koji su karakteristika ovog područja: njeguški pršut, sir, kastradina, medovina…

Ulazimo u Njeguše. Prostrano polje sa terasama na krajevima i formiranim grupama kuća na obodu polja. Očigledno da se radi o plodnom zemljištu koje se nekad obrađivalo, a koje su žitelji čuvali i zbog toga svoje kuće pravili na ivicama polja.

Moglo bi se o Njegušima pisati zaista mnogo, od bogate istorije, koja ustvari dobrim dijelom predstavlja istoriju Crne Gore, do onoga što predstavlja sadašnjost, kao što su izvanredne mogućnosti za razvoj raznih vidova turizma na ovom području. Nekom drugom prilikom o istoriji, a sad samo u kratkim crtama podsjećanje da su ovđe rođeni vladike i vladari iz dinastije Petrovića koji su bili na čelu crnogorske države nekoliko vjekova. Tu se nalaze njihove porodične kuće, pa uz adekvatno predstavljanje kao i drugih kulturno istorijskih spomenika, među kojima postoji veliki broj crkava, to može biti važan faktor određenog vida kulturnog turizma. Napominjemo da za tako nešto treba uraditi mnogo više nego što je to do sad slučaj. Namjera nam je bila da posjetimo rodnu kuću Petra II Petrovića Njegoša ali je iz nama nepoznatih razloga bila zatvorena. Guvno pored niza kamenih kuća Petrovića je u veoma lošem stanju i sigurno da takvo kakvo je neće privući posjetioce. Sa gornje strane puta nalazi se crkva Sv. Đorđa kojoj je krov sa obadvije strane u znatnoj mjeri oštećen, a zid iznad ulaznih vrata napukao i sklon padu. Ono što nam je skrenulo pažnju je tabla na crkvi na kojoj je jasno istaknuto da je objekat zakonom zaštićen. Mislimo da je bar tablu trebalo postaviti na neko drugo manje uočljivo mjesto, jer će se vjerovatno svaki prolaznik upitati u kakvom su stanju objekti koji nijesu pod zaštitom države, ako je ovaj u ovakvom stanju. Negativan utisak o ovom istorijskom jezgru upotpunjuje objekat ispod Njegoševe rodne kuće koji je nekad, po izgledu bi se moglo zaključiti, predstavljao neko odmaralište ili nešto slično, a danas predstavlja običnu ruinu koji bi pod hitno trebalo adaptirati ili ukloniti.

Navedeni vid kulturnog turizma je samo dio onoga što Njeguši mogu ponuditi u okviru cjelovite turističke ponude. Ponuda tradicionalnih proizvoda koji su nekad predstavljali značajnu izvoznu stavku Crne Gore i danas je veoma dobra. Uočljivo je na mnogim kućama da se reklamiraju pršuta, sir, kastradina, medovina, vino i lozova rakija. Tu je i nekoliko sušara koje na već vjekovima provjeren način pripremaju na desetine hiljada pršuta i drugih vrsta suvog mesa. Takođe, kraj je idealan za proizvodnju zdrave hrane.

Padine Lovćena i blizina mora, nude i druge vidove turizma svojstvene savremenim turistima. Padine Lovćena su idealne za razne pješačke i biciklističke staze, a Njeguši odlično mjesto za organizovanje raznih kampova, radionica i slično za studente, omladince, planinare, izviđače i sve ljubitelje prirode i zdrave životne sredine. Ako se ovome doda da su istrazivanja pokazala da se u okolini nalazi značajan broj pećina i jama, eto mogućnosti za još jedan vid turizma. Veliki broj turista na crnogorskom primorju u ljetnjem periodu i atraktivnost puta Kotor-Njeguši sa dobro osmišljenim programima izletničkih tura mogu obezbijediti veoma dobru posjetu Njegušima u periodu od maja do oktobra. Pogodna nadmorska visina i odgovarajuća klima ukazuju na mogućnost upražnjavanja i određenih vidova zdravstvenog turizma.

Bogata istorija, poznato gostoprimstvo mještana ovog kraja, tradicionalni proizvodi, zdrava hrana, prirodni potencijali, saradnja sa turističkom privredom primorja i dobro osmišljeni programi zasnovani na ovim resursima, mogu u narednom periodu dovesti do brzog razvoja ovog kraja i mnogo kvalitetnijeg načina života ljudi na ovim prostorima.

Napuštamo Njeguše sa željom da se u dogledno vrijeme dobar dio naših pretpostavki turističkog razvoja ovog kraja realizuju. Neposredno prije prevoja Krstac sa lijeve strane odvaja se put za Ivanova korita. Dalje se put preko prevoja Krstac spušta niz Lovćenske padine ka Kotoru. Tu su one poznate serpentine koje se iznad Kotora završavaju u obliku slova “M”, jer se pretpostavlja da je Josip Slade ovu trasu puta posvetio knjaginji Mileni, pa je to ovjekovječio ovom dionicom u obliku početnog slova njenog imena.

Kakvi se fantastični pogledi pružaju sa ovog puta na “Nevjestu Jadrana” teško je opisati riječima. Iz tog razloga nudimo vam fotografije da se prepuštite uživanju i osjetite bar dio zadovoljstva koje smo mi osjetili dok smo se spuštali ka drevnom Kotoru.

montenegrina.net